Prijeđi na sadržaj

Etta Bortolazzi

Izvor: Wikipedija
Etta Bortolazzi
Rodno imeEtta Bortolazzi
Rođenje17. srpnja 1926.
Split, Hrvatska
Smrt30. studenoga 2000.
Zagreb, Hrvatska
Zanimanjekazališna, TV, radijska i filmska glumica
SuprugIvo Knapić
WWW

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Etta Bortolazzi (Split, 17. srpnja 1926.Zagreb, 30. studenoga 2000.) je hrvatska i jugoslavenska kazališna, radijska, TV i filmska glumica.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Etta Bortolazzi rođena je u Splitu 17. srpnja 1926. Poslije završene škole realnog smjera u Splitu i Trgovačke akademije u Zagrebu, svoja prva kazališna iskustva stječe u vrijeme Drugog svjetskog rata, prvo kao članica Kazališta narodnog oslobođenja Dalmacije, kojem se pridružuje u proljeće 1943. te Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske pri "13. proleterskoj brigadi",[1] a sudjeluje i kao član Centralne glumačke družine na prvom Kongresu kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom (25. – 27. lipnja 1944.) zajedno s kolegama Svenom Lastom, Šimom Šimatovićem, Irenom Kolesar, Mladenom Šermentom, Mirom Župan i drugima. Nakon rata, 1948. godine, završava Zemaljsku glumačku školu u Zagrebu te upotpunjava svoju glumačku naobrazbu na beogradskoj Akademiji za kazalište film i televiziju. Od 1950. godine bila je članicom mnogih teatara diljem bivše Jugoslavije (Narodnog pozorišta u Cetinju, Srpskoga narodnog pozorišta u Novom Sadu, Narodnog pozorišta u Subotici), a 1955. godine dolazi u Zagreb, gdje je do 1958. godine bila članicom Zagrebačkog dramskog kazališta. Ipak najveći dio svog radnog glumačkog vijeka provela je u Zagrebu, glumeći brojne karakterne uloge u matičnom kazalištu, Hrvatskom narodnom kazalištu (1958. – 1993.). Glumica izrazite karakterne fizonomije uspijevala je i od najmanjih uloga napraviti vrijedne minijature koje je publika prepoznavala i pozdravljala (npr. uloga lude pijanistice u Kiklopu, Ranka Marinkovića i u režiji Koste Spaića; uloga Aâse u Peeru Gyntu H. Ibsena koju je režirao slavni rumunjski redatelj Horea Popesku), a kritika i struka nagrađivala. S jednakom je žarom, predanošću i energijom kreirala brojne uloge i u ostalim kazališnim sredinama u kojima je gostovala (u Teatru &TD, Zagrebačkom kazalištu mladih, splitskom HNK) kao i u drugim medijima – televizijskim dramama, serijama, radiodramama te na filmu.[2]

Popis uloga

[uredi | uredi kôd]

Televizijske uloge

[uredi | uredi kôd]

Filmske uloge

[uredi | uredi kôd]

Važnije kazališne uloge

[uredi | uredi kôd]

Posljednje počivalište

[uredi | uredi kôd]

Etta Bortolazzi sahranjena je 6. prosinca 2000. godine na zagrebačkom groblju Markovo Polje.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. PO DRUGI PUT ROĐENI, Mato Horvatić: Zapisi o Trinaestoj udarnoj narodnooslobodilačkoj proleterskoj brigadi "Rade Končara" (PDF). Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalističke omladine Zagreba. 1976. Pristupljeno 22. veljače 2021.
  2. Bortolazzi, Etta. Leksikografski zavod Miroslava Krleže. 1979. Pristupljeno 17. veljače 2021.
  3. BORTOLAZZI, Etta. Enciklopedija srpskog narodnog pozorišta. 2009. Pristupljeno 17. veljače 2021.
  4. Gradska groblja Zagreb - Tražilica pokojnika Pristupljeno 3. 10. 2022.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]